Planine

Izvor: Wikizvor
Planine
autor: Petar Zoranić
Kapitul 1

Planine je Zoranić napisao 1536., a objavljene su u Mlecima 1569. i sačuvane u samo jednome primjerku. U hrvatskoj se znanosti o književnosti tekst uobičajeno drži pastoralnim romanom. Riječ je o formalnoj mješavini proznih i stihovanih dionica, skladanoj na klasičan način u 24 poglavlja (kapitula). Događajnu okosnicu teksta čini alegorijsko putovanje područjem sjeverne Dalmacije, poduzeto kao traženje lijeka za oslobađanje od ljubavne boli.


Planine

ke zdrže u sebi pisni pete
po pastirih, pripovisti i pritvore
junakov i diklic
i mnoge ostale stvari
složene po
Petru Zoraniću Ninjaninu


Reverendo ac venerabili domino Mattheo de Mattheis canonico nonensi Petrus de Albis Nonensis patricius praeceptori integerrimo salutem [1]

Misal moju razbludnu u razlika razmišljenja većkrat ljubav zanese. I budući miseca cvitnja bliže mimošnoga po običaju narav zemlju razlikim procvatom naresila i, kako reče se, rane ljubvene u razbludnih mladih srdačcih pojavila, a ne buduć ja tih ran prost, pačeli jadovno izranjen, misalju dake po deželjah naših prohajajući susritih iz prikla vilu jednu ka po običaju hrvackom gizdavo dali počteno narešena biše.

I reče mi tada: - Zač tako preskorisno i presprudno misalju turvitaš, budući sva misal tva krozi ljubveni poraz u petje uznita i nukana? Ne pristoji se da svića pod sudom skrivena stoji, da da ljudem sviti. Nisi li većkrat čtil i čtiš svaki dan razlike pisce ki deželje svoje razlikim i narešenim govorenjem ča već mogu hvale? Vidiš da po grčkoj zemlji ni gore, ni vrha, ni rike, ni vrulje, ni školja, ni duba, ni napokom grma, od koga, buđi da veći dil lažući, pisci njeje u razlike pritvore kriposti pišući reše, a naše ove vele veće gizdave i prudne prez hvale i časti krozi nepomnju vašu zagluhle stoje.

I to rekši iščeznu. Te riči dake razmislivši i videć stanovito da prave bihu, pisati odlučih. I pod koprinom lik išćući za beteg ljubveni uličiti, na planine i k vilenici projdoh, u kom prohodu mnoga pastirska petja i pripovisti od pritvora junakov i devojak u dube, vrulje i vode iz deželj naših počitajući sliših i po vilenici pake oprošćen bih i u bašćinu drugim putom zavrnuh. Ta dake put moj pišući, Planine natpisah, a pod koprinu toga elizijska polja razume se; čim ako ne u svem, dali u kigodi dil mnju, da sam tužbe nikuko vile gore rečene utišija uzdajući se da, ako se jinim kako meni prikaže, narešenije i hitrije utoliti ju hote.

Ne s malim zaisto stidom pisah, jer kako znate da u jinih mnozih skrbljivih pečalah jesam ke sasvima od takova tega otklanjaju, i jer ,jazik kim općimo pošpuren jest latinskim; i da bi me tumačenje blaženoga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se. Ništar manje takov i ta put moj po neuvižbanu konjicu po stazi netlačeni prošad, Hrvatom i Vašoj milosti, ki znam da dobar bašćinac i Hrvatin poštovan jeste, poklanjam ufajuć se da pod kreljuti kriposnimi Vašimi od svakoga zlorična jazika zaklonjen biti ću.

U Ninu gradu na 20. zrilvoća miseca 1536.

  1. ^  "Štovanom i časnom gospodinu Mateju Matijeviću, ninskom kanoniku, predragom učitelju, Petar Zoranić, ninski plemić, pozdrav upravo protekloga mjeseca svibnja."

Stvari ke se u ovih knjigah uzdrže

  1. Uzrok puta na planine
  2. Poj i pritvor Žiljbila i Zorice, pripovist
  3. Put s Milostju prik mora i uz goru
  4. Otkude bura ishodi i zač se zove
  5. Propast paklena kakova je i zač se pakal zove i vrazi otkud su
  6. Prvi dan na planini, pismi razlike
  7. Zač se grad Nin zove i gdo ga najpri sazida
  8. Prvi dan cvitnja miseca, petja
  9. Pripovist od pritvora Sokolara u vodu, a Jagice i Ružice u cvitke
  10. Pripovist od pritvora Dražnika i Novaka u vode i Mare u vrulju, a Jele u dub, i pritvor Privlake
  11. Pripovist i pritvor Asela i Marcele u bašel i murtelu
  12. Pripovist od pritvora Ljubice i Ljubidraga u cvitke
  13. Pripovist od pritvora Paprata i Stane u vrulje, i zač se Zadar zove
  14. Treti dan na planinah, petja na promin razlika i lipa
  15. Pripovist od pritvora Velebića vrha
  16. Ganka i poj tužbeni od bašćine rasute i poj Marula pastira
  17. Pripovist od pritvora Anice u anitu i petje ali narikanje Vilslava
  18. Od Dinare vilenice, ka je sada gora, pripovist, i ča su Parke
  19. Odrišenje od srca i likarija od betega ljubvenoga
  20. Perivoj od Slave i vile u njem: Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica
  21. Pripovist od Krke rike i nje istoka i kud prohaja
  22. Došastje u bašćinu i god s petjem nad Divnića grebom i natpisa nadgrebja i Jele
  23. Od malinara vrimena, ča melje i kakov je malin
  24. Vidinje Divnića s Hieronimom i s Jistinom
Il fine.

Prigovornici

Bornik Rajko
Vlade Svitko
Sladmil Medar
Zvonko Repelja
Plinko Valjko
Zoran Miroj
Jasnik Sidmoj
Sipko Mirbolj
Zelenko Slavgor
Jerslav Gostmil
Ljubmil Dvorko
Slavko Vilslav
Pojmil Cilmir
Grapko Rosjak
Sladoj Srićko
Dragoljub   Draško